Uspon na Dinaru

 

Za nedjelju 3. srpnja organizirao sam uspon na najviši vrh Dinare Troglav (1913 m).

Od kolega iz HPD Pločno pridružio mi je se jedino moj susjed, za planine uvijek spremni Ilija Čutura, a s nama su krenula i trojica slobodnih strijelaca, Zvonimir Đoni Galić iz Posušja, njegov rođak Ante Galić iz Gorice i predstavnik hercegovačke dijaspore Rino Bošnjak (rodom iz Gorice, živi i radi u Splitu, u susjednoj i prijateljskoj Republici Hrvatskoj).

 

Par riječi o Dinari

Dinara je planina koja dijeli Livanjsko od Sinjskog polja te čini prirodnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u duljini od 84 km, između rijeke Cetine na jugozapadu i Livanjskog polja na sjeveroistoku, a najviši vrh Dinare Troglav nalazi se u Bosni.

Sjeverno od Dinare proteže se magistralna cesta M6.1 koja povezuje gradove Livno i Bosansko Grahovo a na oko 40 kilometara od Livna u smjeru Bosanskog Grahova nalazi se selo Sajkovići, u kome se skreće na makadamski put koji vodi na početak planinarske staze.

Uspon

Sajkoviće smo prepoznali isključivo zahvaljujući opisu kojeg mi je u telefonskom razgovoru dao predsjednik PD Cincar Ivo Čeko, budući da na ulazu u selo ne postoji prometni znak koji obavještava putnike u koje mjesto ulaze.

Inače, u Sajkovićima su na svakom koraku vidljivi ožiljci od proteklog rata; većina kuća je razorena a dobar dio stanovništva je odselio, pretežito u Srbiju.

Dobar makadamski put iz Sajkovića nas vodi u selo Gubin koje izgleda još sumornije od Sajkovića a daljnjih 5-6 km vrlo dobrog makadama dovodi nas na početak planinarske staze.

Tu ostavljamo svoja vozila a uskoro stiže i Fiat BG registarskih oznaka u kome se nalazi srednjovječni bračni par, podrijetlom iz Gubina a s adresom u Beogradu, i stariji muškarac iz Gubina – ta trojka jedini su planinari koje smo sreli.

Planinarska staza za Troglav u početku vodi kroz gustu bukovu šumu a ubrzo se račva na dvije staze – desno vodi nešto kraća ali znatno teža Mery staza a lijevo vodi istočna staza.

Od samog početka uspona pješačili smo u poprilično oštrom tempu a za uspon smo odabrali Mery stazu na kojoj je se, na nekoliko mjesta, potrebno verati preko poprilično velikih stijena.

Uz samo jednu kraću stanku za osvježenje vodom i fotografiranje na vrh Troglav uspeli smo se za jedan sat i pedeset minuta čime smo oborili sve rekorde, barem ako je vjerovati izviješćima drugih planinara koji redom svjedoče da su se Mery stazom na Troglav uspeli za dva i pol do tri sata.

Za povratak smo izabrali istočnu stazu koja je također fizički zahtjevna, ali je manje vratolomna.

Da zaključim. Staze za Troglav sa sjeverne, bosansko hercegovačke strane, nisu ni preduge ni preteške; također, staze nisu opasne, ne zahtijevaju posebnu opremu ni vještine, s tim da je Mery staza teža i zahtjeva veću pažnju i oprez pri hodanju.

O ljepotama planine neću govoriti, mislim da će o tome najbolje posvjedočiti fotografije koje donosimo.

Na kraju, svim planinarima koji do sada nisu posjetili Troglav toplo preporučam da to učine, siguran sam da neće požaliti zbog toga.

Uz fotografije s uspona donosimo i fotografiju rijeke Šuice i ponora u koji Šuica uvire u duvanjskom selu Kovači, a kojeg smo posjetili prilikom povratka u Posušje.

 

Više slika možete vidjeti u galeriji slika na sljedećem linku

http://www.posusje.net/index.php/galerija/category/10-troglavdinara

 

Tekst i fotografije: Damir Čutura

 

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300