Reportaža: Uspon na Cincar

U nedjelju 7. kolovoza grupa planinara iz Gorice i Posušja u sastavu Ante Galić, Zvonimir Galić i Damir Čutura iskoristila je za uspon na Cincar. Cincar je planina koja se nalazi između Kupreškog i Glamočkog polja, na granici glamočke i livanjske općine, čiji se najveći vrh nalazi na 2006 m nmv. Donosimo reportažu.

 

Zajedno s kolegama Antom Galićem i Zvonimirom Galićem nedjelju sam iskoristio za uspon na Cincar. Cincar je planina koja se nalazi između Kupreškog i Glamočkog polja, na granici glamočke i livanjske općine, a najviši vrh planine nalazi se na 2006 m nmv. Naš vodič pri usponu, kao i domaćin u Planinarskom domu Kruzi, bio je predsjednik PD Cincar iz Livna Ivo Čeko s kojim smo se našli na kavi u centru Forum u Livnu.
Nakon kave vozilom krećemo magistralnom cestom M6.1 u smjeru Glamoča te u selu Kablići, na 4 km udaljenosti od Livna, skrećemo na makadamski put koji vodi na visoravan Kruzi iznad koje se uzdiže Cincar.
Kruzi su visoravan koja se, na nadmorskoj visini između 1150 i 1350 m nmv, prostire na više od 200 km2 a koja je poznata po stadu divljih konja koje na njoj obitava.
Nakon 9 km solidnog makadama stižemo do Planinarskog doma Kruzi.
Dom ima dvije etaže i potkrovlje u kojima se nalazi ukupno 50 ležajeva; također, u Domu se nalaze smočnica, kuhinja, prostrana soba za dnevni boravak i trpezarija a u vanjskom dijelu objekta nalazi se tzv. Zimska soba koja se nikada ne zaključava, a u kojoj utočište mogu pronaći planinari i drugi ljudi koji se zateknu u nevolji.
Sam objekt iznimno je čist, uredan i funkcionalan što svjedoči o velikom trudu domaćina.
Zanimljivo je spomenuti da je čest gost Planinarskog doma Kruzi slavni hrvatski alpinist Stipe Božić koji je našem domaćinu Ivi Čeki darovao nekoliko fotografija sa svojih uspona na najviše svjetske vrhove, te fotografije nalaze se na zidovima sobe za dnevni boravak.
Nakon razgledanja objekta naš domaćin prati nas dio puta nakon čega Ante Galić, Zvonimir Galić i ja makadamskim putem, uz rub Glamočkog polja, preko Jarma krećemo prema sjeverozapadnoj strani planine, a potom se grebenom planine uspinjemo prema vrhu.
Prije samog uspona na greben planine prošli smo pored većeg broja označenih minskih polja, a prilikom uspona naišli smo na brojne bunkere iz Domovinskog rata.
Moram reći da sam uspon na Cincar iznimno emotivno proživio.
Naime, kao pripadnik HVO-a, prije nešto više od 16 godina, sudjelovao sam u vojnoj operaciji „Ljeto 95“ kojom smo zadali težak udarac agresoru a sa Cincara sam vidio položaje na kojima sam se nalazio prije početka operacije, što je kod mene izazvalo snažne emocije.
Uspon smo izveli u poprilično oštrom tempu, uz jednu petominutnu stanku za odmor i par kraćih stanki za fotografiranje, a sam uspon, kojeg je otežavala bujna trava visoka desetak centimetara, trajao je dva i pol sata.
Vrh Cincara pružio nam je najljepšu moguću nagradu za uložen trud – prelijep pogled na okolne planine Kujaču, Vitorog, Malovan, Tušnicu, Kamešnicu i Dinaru, kao i pogled na Buško blato te pogled na Glamočko, Livanjsko, Duvanjsko i Kupreško polje.
Nakon objeda i fotografiranja na vrhu grebenom planine krećemo prema istoku te se spuštamo prema Švabinim štalama, gdje nas dočekuje naš domaćin i gdje susrećemo grupu izletnika.
„Švabine štale“ je pučki naziv za grupu objekata, izgrađenih za vrijeme Austro – Ugarske monarhije, čija gradnja je otpočela 1890 godine a u kojima je počela proizvodnja čuvenog Livanjskog sira.
Nekada, ovaj kompleks je se sastojao od 17 objekata a sada zatičemo samo ruševine nekoliko objekata kao svjedočanstvo jednog boljeg vremena.
Prema riječima našeg domaćina Ive Čeke, koji je hodajuća enciklopedija znanja o Livanjskom kraju, 1936. godine podružnica Mosor Hrvatskog planinarskog društva dobila je planinarsko sklonište u jednom od ovih objekata.
Uz to što su izgradile objekte za smještaj stoke Austrougarske vlasti izgradile su i vodoopskrbni sustav, koji se sastoji od kanala kojim se voda iz Begovog vrela, koje se nalazi na 1450 m nmv, vodi u niz čatrnja u kojima se napajala stoka.
Značajno je spomenuti da planina Cincar obiluje brojim ljekovitim biljem, spomenimo samo travu Ivu i travu Uvu, kao i začinskim biljem kao što je Origano.
Dolaskom do Švabinih štala nailazimo na stablo divlje trešnje te se, premda smo već debelo zašli u kolovoz, častimo slasnim plodovima!
Nakon obilaska Švabinih štala zajedno s našim domaćinom vraćamo se u Planinarski dom Kruzi a prilikom povratka Ivo nam pokazuje više vrsta jestivih gljiva.
Između ostalog nailazimo i na vrstu jestive puhare, teške brat bratu minimalno 1,5 kg, a čiji primjerci znaju narasti i do mase od 18 kg.
Sve u svemu planina Cincar i visoravan Kruzi pružili su nam neizrecivo zadovoljstvo, ostaje tek žal što nismo vidjeli divlje konje ali to je još jedan razlog da se vratimo.
Još jedno opažanje.
Na visoravni Kruzi nekada su pasle desetine tisuća ovaca i goveda koje su davale mlijeko od koga se proizvodio čuveni Livanjski sir.
Žalostan sam što s vrha Cincara, s koga se pruža pogled na cijelu visoravan, nisam vidio nijedno govedo niti ovcu.
Također, prilikom nedavnog uspona na Dinaru prošao sam kroz cijelo Livanjsko polje i bilo je tužno vidjeti zapuštene njive, zarasle u korov, skoro da se na prste jedne ruke mogu nabrojati obrađene njive.
Od svih krajeva u BiH u kojima žive Hrvati, a koji nisu bili vojno osvojeni u proteklom ratu, Livanjski kraj doživio je najveću depopulaciju (odljev stanovništva), dok ga u tome poražavajućem trendu u stopu prati Duvno.
I tako, onaj kraj kojeg smo u Domovinskom ratu vojno obranili uz brojne žrtve, u miru polako ostaje bez Hrvata.
Nadam se da su toga svjesni i oni koji raspolažu resursima kojima ja ne raspolažem, te da će učiniti nešto da se taj trend zaustavi.
Ali da čitatelje poštedim sumornih zapažanja donosim fotografije s uspona.
Nadam se da ćete uživati gledajući ih.

Više slika možete vidjeti na linku ispod

http://www.posusje.net/index.php/galerija/izleti/cincar

Tekst i fotografije: Damir Čutura

 

 

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300