HPD Pločno

Uspon na Čabulju - Velika Vlajna 1780 mnv - 14.04.2013

Kuda idu planinari za vikend? Naravno, u planinu, a ovaj put je odabrana naša hercegovačka planina Čabulja. Ali birali nismo mi, već planinarsko društvo  Sveti Jure iz Solina, čijih dvadesetak članova je došlo  k nama da ih vodimo na Čabulju.

Objeručke smo prihvatili ovo planinarsko druženje i ulogu vodiča iako ni mi sami nismo poznavali baš ovu stazu koja kreće iz Bogodola, pa smo morali detaljno proučiti karte. Sa Solinjanima se nalazimo u Posušju i nakon jutarnje kave krećemo vozilima prema Bogodolu, odakle nastavljamo pješice starom stazom uz Čabulju. Vrijeme je bilo sunčano ali s umjerenom burom koja smeta, ali i ima veliku ulogu u hlađenju i preuzimanju vlage, tako da niti nakon više sati penjanja nismo bili uznojeni i pregrijani. Sve je išlo glatko dok nismo ušli šumu koja nas je iznenadila sa preko dva metra snijega i iz koje kreće oštar završni uspon. Snijeg je bio mokar i mekan pa hodanje po njemu iziskuje veliku energiju, pogotovo za prvoga u koloni koji pravi prtinu ostalima. Tu se i razvila šaljiva rasprava o nazivu postupka koji obavlja onaj koji prti snijeg (neću napisati tu riječ). Odahnuli smo nakon izlaska iz šume jer je južna padina ispod vrha prilično okopnila, pa nemamo problema sa klizanjem, tako da smo brzo bili na najvišem vrhu Čabulje Velika Vlajina sa 1780 metara nadmorske visine. Odmah čujem komentare od Solinjana: „ovdje se isplatilo doći“. Uistinu je osjećaj na vrhu poseban, a pogled izvanredan. Razlog tomu je činjenica da je Čabulja sa sjevera i istoka okružena dubokim kanjonima Drežanke i Neretve, a i prema jugu i zapadu teren naglo pada tako da imamo osjećaj da ne stojimo na zemlji. Nakon slikanja u raznim kombinacijama ali uvijek s velikim psom koji nam se pridružio,  i podužeg odmora s ručkom krećemo nazad. Neki iz grupe nazad su krenuli ranije i pripremili nam iznenađenje u Bogodolu. Bilo je to meso sa roštilja i pivo, baš ono što čovjek može poželjeti kad se iscrpljen vrati sa planine. I tu nas je uhvatila noć a kući je valjalo poć. Solinjani žure jer jedna njihova članica mora na avion, a i mi krećemo ubrzo. Iako nije daleko kući nismo stigli baš brzo, jer znate kako je kad se vozi 7 dehidriranih planinara putem uz koji se svako malo nalazi birtija.

Planinarili: Pile, Mario, Ivica, Željo, Vinko, Frano, Oliver i 20 članova PD Sv. Jure

Tekst: Oliver Lončar

Fotografije: Filip Pile Bago