Africa safari - Tanzanija

 Nakon što smo se uspješno vratili sa najvišeg vrha Afričkog kontinenta, organizirali smo zajedničku večeru, a poslije večeredio ekipe je otišao u grad gledati utakmicu Hrvatska-Engleska.  Konobar iz hotela (kojega smo zvali Miljenko) vodio nas je po gradu te smo ušli u jednu gostionicu na rubu grada.

 

 

Vlasnik je odmah rastjerao domaće goste oko stolova da bi mjesto ustupili nama te rekao da je pivo 1.100 šilinga (1$) i da nema cjenkanja.

 Na stolu se umjesto pepeljare nalazila rupa, tako da se pepeo cigarete tresao direktno na pod. Kada je počela utakmica, konobara više nije bilo nego je svatko išao za šank po svoje pivo. Na starom TV ekranu još je uvijek stajala naljepnica tipa ‘’garancija 3 godine’’ tako da se od nje nisu mogli vidjeti ni vrijeme utakmice niti rezultat.

 

Naravno, domaći crnci su navijali za Engleze te nije prošlo niti bez navijačkih prepucavanja. Opremljeni hrvatskim dresovima i zastavom domaćinima smo bili prava navijačka atrakcija. Pokušali smo im objasniti da su oni svi skupa nama atrakcija već tjedan dana. 

Četvrtak, 11.9.2008.

Po dogovoru smo se ustali u 7:00 h da bi u 8:00 h krenuli na safari u NP Tarangire. Na vrijeme smo se spremili i sa stvarima izašli do dvorišta hotela. Zbog određenih pregovora oko plaćanja krenuli smo tek oko 10:40h. Tek što smo krenuli, vozači su se zaustavili na benzinskoj crpki kako bi natočili gorivo u džipove.

 

 

Nakon toga su otišli u vulkanizera po rezervne gume.

 

Kada se tome pridoda zaustavljanje zbog piva koje smo mi tražili, u NP Tarangire stigli smo u 15:45 h. Dva sata smo uživali u safariju gledajući i slikajući slonove, žirafe, gnuove, zebre, antilope, divlje svinje,  majmune, ptice itd.

 

 

 

Poslije safarija krenuli smo za 80 km udaljeni NP Manyara Lake na spavanje u Lodgama, gdje smo stigli u sami mrak.

 

 

Smještaj u lodgama je bio savršen. Dobili smo ključeve i osoblje nas je odvelo do šatorkoliba, gdje smo ostavili stvari i dobili baterijske lampe. U prostranim kolibama od cerade veličine jednosobnog apartmana i pokrivenih slamom nalazili su se toalet, tuš, dva kreveta prekrivena mrežom protiv komaraca te pokoji komad njihovog originalnog namještaja. Zbog blizine jezera područje je bilo puno komaraca. Dodatnu sigurnost protiv lopova provodili su noćni čuvari, koji su naoružani mačetama stražarili cijelu noć u krugu prenoćišta.

 

Petak, 12.9.2008.

Sutradan smo krenuli u obilazak jezera Manyara koji je udaljen 15-tak minuta vožnje. Skupna karta za ulaz u NP je iznosila 420$. Park obiluje životinjskim svijetom i mogu se vidjeti velika jata ptica koji dolaze na jezeru zbog hrane i razmnožavanja.  

 

U jezeru se mogla vidjeti i velika kolonija vodenkonja – Hyppo, lijepih, ali na smrt opasnih životinja. U Tanzaniji najviše ljudi koje usmrte životinje strada upravo od vodenkonja iako su oni samo biljojedi. Najviše stradaju ribari. Zbog sigurnosti čuvari su pazili da se fotografirajući okoliš ne približimo previše jezeru.

 

Safari na Manyara Lakeu trajao je 2,5 sata i nakon toga smo se vratili u Lodge na ručak.

 

 

Nakon ručka krenuli smo prema katoličkoj misiji gdje živi i radi naš misionar don Velimir Tomić. Za pola sata smo stigli do mjesta Karatu. Don Velimira smo našli u dvorištu crkve gdje sa dvojicom crnaca obavljao sitne građevinske radove. Kuća u kojoj živi Velimir od crkve je udaljena oko 2km. Kuća je nekad bila farma koju je vlasnik poslije smrti oporučno ostavio biskupiji.

 

 

 

 

Kuća ima nekoliko apartmana koji se sastoje  od sobe sa kupaonicom i WC-om. U apartmane smo se smjestili po trojica. Nakon dugo vremena smo pristojno i obilato večerali. Poslije 18:00 sati don Velimir nas je odvezao u Karatu na djevojačku večer. Kćer jednog njegovog prijatelja se udavala, a on je najavio i nas kao goste, čemu se prijatelj nije protivio. Zabava je bila organizirana pod šatorom uz njihovu glazbu i ples. Nakon zabave budućoj mladoj smo udijelili svadbene poklone u novčanom iznosu od po 10$, zbog čega smo bili nagrađeni zajedničkom fotografijom.

 

 

Subota, 13. 9. 2008.

Krenuli smo iz naše misije u 8:30 na obilazak kratera Ngorongoro. Nakon ulaska u Park najprije smo stali kod vidikovca odakle se vidio ogromni prostor kratera ispod nas.

 

 Krater je 600 m u depresiji u odnosu na okolno područje. Nakon kraćeg fotografiranja krenuli smo se spuštati u krater.

 

 

U krateru smo ponovno vidjeli raznoliki životinjski svijet.

 

Na izlasku iz Nogorongoroa bili smo svjedoci kako majmuni babuni organizirano kradu hranu s kamiona i autobusa koji se na rampi zaustavljaju radi provjere putnika.

 

Nedjelja, 14.9.2008.

Ujutro smo otišli na misu u don Velimirovu župu. Svi smo jedva čekali da vidimo kako crnci slave svetu misu. Kad smo došli pred crkvu, tamo se već bilo okupilo mnoštvo vjernika. U crkvi je pjevao zbor, djeca su plesala, a sve to kao priprema za svetu misu.

 

 

 Crkva je posvećena svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću. Njegov kip, dar iz Australije, stajao je s lijeve strane oltara. Crkva je jednostavna građevina s krovom na dvije vode, visine oko 6 metara. S desne strane ima sakristiju, a sa lijeve strane istu takvu prostoriju koja služi kao ostava. U crkvi još nema struje pa se don Velimir koristi malim agregatom tako da se za vrijeme mise mogu svirati električne orgulje. Zbog nas je u pomoć crkvenom zboru došao i zbor iz susjedne župe. Članove zbora razlikovali smo po odjeći.

U crkvu smo ušli u 11:00 sati u procesiji. Na početku procesije je išao ministrant s kadionicom. Zanimljivo je da je kadionica napravljena od konzerve i probušena da u nju može zrak ulaziti, te svezana žicom kako bi je ministrant mogao vrtjeti da se ne ugasi. Iza ministranata su išli članovi zbora pjevajući i plešući pa onda 3 svećenika predvođena Velimirom. Filip i Šime su mu se pridružili u služenju mise. U crkvi se okupilo oko 300 vjernika. U uvodu svete mise don Velimir je ponosno predstavlja vlč. Filipa, fra Šimuna i cijelu našu ekipu. Svi dijelovi svete mise se pjevaju. Filip i fra Šimun pratili su misu pokušavajući izgovarati molitve na Svahili jeziku. Poslije evanđelja fra Šimun je održao propovijed na hrvatskom jeziku, a don Velimir ju je prevodio vjernicima na Svahili. Milostinju su vjernici davali izlazeći pred oltar i stavljajući svoj prilog u košaricu, čemu smo se i mi pridružili. Nakon pričesti, don Velimir je pohvalio našu ekipu i informirao vjernike kako smo se svi popeli na Kilimanjaro, što su oni popratili pljeskom i uzvicima. Nakon toga je pred oltar izašao predsjednik župnog vijeća i u podužem izlaganju iznio tjedni raspored. Nakon njega se pojavio zborovođa koji je predstavio i pohvalio istaknute članove zbora. Pravilo je da se kao govornik može pojaviti bilo tko ako ima nešto reći ili poručiti vjernicima. Sveta misa je završila u 13:15h. Poslije mise smo se sa zborom slikali ispred crkve, a oni su još otpjevali nekoliko pjesama. Okupljenoj djeci smo podijelili bombone.

 

 

 Ostatak dan smo proveli u misiji i u obilasku lokalnog sela na rubu Ngorongoro kratera. Seoske kuće su sve iste i napravljene su od pruća koje je oblijepljeno blatom. Sastoji se od jedne prostorije u kojoj je sve – od kuhinje, spavaonice pa čak i kokošinjca.

 

 

Ponedjeljak, 15.9.2008.

Taj dan smo odlučili provesti u radnoj akciji kojom bi pomogli don Velimiru. Imali smo zadatak popraviti unutarnju strujnu mrežu u misiji (Željko Knez i vlč. Filip). Ostali su otišli na betoniranje staze oko WC-a kod crkve te pokrivanje WC-a.

 

 

 

Utorak, 16.9.2008.

Ujutro smo krenuli natrag prema Moshiju. Negdje iza Arushe, u restoranu Roterdam, don Velimir je naručio oproštajni ručak. Nakon ručka smo se oprostili s don Velimirom i nastavili dalje za Moshi.

 

 

Po dolasku u Moshi raštrkali smo se po gradu kako bismo iskoristili zadnju priliku za kupovanje suvenira.  

 

 Uvečer smo po zadnji put sjeli na terasu kako bismo popili još pokoje pivo. Bili smo zadovoljni jer sve prošlo bez nekih problema ili nezgoda.

 

Srijeda, 17.9.2008.

Napustili smo Kindoroko hotel u 4:00 h sata i odvezli se na aerodrom Kilimanjaro. Tamo smo došli u 4:50 h. Prošli smo kontrolu i iščekivali naš avion koji je trebao poletjeti u 6:45 h. Dok smo čekali na polazak, nekolicina nas je otišla na kavu u obližnji bar. Nakon što je konobar donio kavu i vodu, ušli su na vrata druga dva gosta i naručili kavu. Konobar je došao do našeg stola, ispričao se i od nas uzeo dvije metalne žlice, malo ih isprao vodom i uz kavu odnio dvojici novih gostiju. Samo smo se nasmijali, već smo bili navikli na ovakve stvari. Avion je poletio u 6:55 h, najprije za Mombasu u Keniji.

 

 Tu se promijenila posada aviona i on je iz Mombase nakon 2 sata pauze poletio za Frankfurt gdje smo stigli oko 18:30 h. Iz Frankfurta u Zagreb smo stigli u 22:00 h. Ovaj put je bez stvari ostao Božo (stigle su mu nakon par dana). Tu smo se pozdravili sa ostatkom ekipe a članovi iz Hercegovine i Imotskog su se autobusom zaputili kući. Jutarnjom kavom na autobusnom kolodvoru u Imotskom završila je naša ekspedicija Kilimanjaro 2008.

 

 

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300