Maglić (2386m) - 09.2009.

Na Maglić smo krenuli 25.09.2009. Na putu prema Magliću prošli smo Tjentište oko 12 sati.

 

 

Okolica nije baš naseljena, a krajolikom dominira stari partizanski spomenik.

Nakon kraćeg odmora krenuli smo prema Magliću. Sa glavne ceste sporedni put skreće desno iza benzinske pumpe te dalje prolazi kroz najveću prašumu u Evropi, Perućicu.

Put, širine oko 3m, ispočetka je prekriven lošijim asfaltom koji nakon određenog dijela prelazi u makadam. Otprilike nakon 5km naišli smo na službeni ulaz u nacionalni park. Preko puta se nalazila rampa a ulaz u park kontrolirao je jedan čuvar. Nakon što smo ulaz platili 2KM po osobi čuvar nam je poželio sretan put a mi smo nastavili dalje. Nastavili smo sa vožnjom još oko 15-ak kilometara da bi stigli do našeg odredišta Prijevora, oko 13:30h. Prijevor se nalazi na 1660 mn/v i dalje se ne može automobilom

Na prijevoru smo ručali i za taj dan odlučili otići do Trnovačkog jezera i vratiti se natrag na noćenje.

Trnovačko jezero je od Prijevora udaljeno nešto više od sat i pol hoda. Na putu do jezera prošli smo kroz Suhu jezerinu (pola sata od Prijevora).

Udolina je puna srušenih stabala koje su lavine donijele s Maglića.

Nakon što smo prošli udolinu nastavili smo kroz kroz četinarsku šumu do Trnovačkog jezera. Jezero se nalazi u Crnoj Gori na nadmorskoj visini od 1517mn/v, ali je prilaz s BiH strane. Površina jezera iznosi 399 250m2 a maksimalna dubina iznosi 9,2m.

Jezero okružuju pravi gorostasi, vrhovi iznad 2000m kao što su Maglić, Bioč, Volujak, Vlasulja i Trnovački Durmitor. Na povratku smo u Suhoj Jezerini sreli trojicu osječkih planinara koje smo upoznali prije dvije godine prilikom uspona na Mont Blanc. Do Prijevora smo se vratili oko 17:30. Pronašli smo pogodno mjesto za logorovanje i ispod dvije velike bukve počeli sa postavljanjem šatora. Mjesto za logorovanje je bilo malo ispod mjesta gdje smo ostavili automobile. Vrlo blizu se nalazila i jedna česma sa tekućom vodom koja se može koristiti za umivanje i za piće. Naložili smo logorsku vatru i večerali gledajući Volujak ispred sebe. Za večeru smo se počastili Blatinom koju smo ponijeli sa sobom.

Ujutro smo krenuli 9.00 sati alpinističkom stazom. Kada smo krenuli nismo pretpostavljali da je  na ovoj stazi uistinu potrebna alpinističku opremu. Naime, kako nitko od nas prije nije bio na Magliću, stazu smo pronašli po opisu kolega koji su prije bili na Magliću. Očito se nismo dobro razumjeli i cijelo vrijeme smo bili u uvjerenju da smo na početku ne tako zahtjevne staze. Takva staza uistinu postoji, ali je sa suprotne strane Maglića, a mi smo krenuli ovom bez ikakve dodatne opreme.

Magla nas je pratila cijelim putem.

 

Uspon u početku nije bio zahtjevan.

Zadnji dio staze je puno strmiji.

Staza je postajala sve zahtjevnija što smo se više približavali vrhu.

Zadnjih 300m se bilo vrlo opasno uspinjati bez užeta. Na najopasnijim dijelovima su nekada bile postavljene čelične sajle, koje su vjerojatno pod težinom snijega nažalost pokidane i nisu za upotrebu.

Pred sami vrh smo se uspinjali gotovo okomito i to je bio najopasniji dio uspona. Zbog guste magle cijela staza je bila vlažna, što je dodatno otežavalo uspon zbog klizavog terena. Na Vrh Maglića, 2 386 mn/v stigli smo u 11.30h (pola sata brže od predviđenog uspona od 3 sata za ovu stazu). Na vrhu se nalazi stup sa zastavom R.Srpske.

Nažalost, vrijeme nije bilo lijepo. Puhao je snažan vjetar a magla nam je onemogućavala vidik sa Maglića prema Trnovačkom jezeru i ostaloj okolici.

Nakon što smo se slikali na vrhu i upisali svoje dojmove u knjigu posjetilaca, spustili smo se malo niže od vrha kako bi se zaklonili od vjetra i ručali. U tom trenutku su do nas došli Osječani koji su na Maglić krenuli stazom od Trnovačkoj jezera. Pošto je naša staza bila preopasna za silazak, odlučili smo se vratiti stazom preko Vučeva.

Nakon 20-tak minuta hoda stazom sa vrha, staza se razdvaja u 2 kraka. Staza koja nastavlja pravo vodi prema Trnovačkom jezeru, a staza koja ide lijevo i koju smo mi odabrali vodi prema Vučevu. Silazak ovom stazom je samo u početku strm(neusporedivo sa stazom kojom smo došli na vrh). Nakon sat vremena spuštanja već smo bili na visoravni Vučevo.

Od visoravni smo hodali još oko 3 sata do šume Perućica te dalje do Prijevora, odakle smo krenuli jutros. Na Prijevor smo stigli oko 17 sati.

Više fotografija možete vidjeti u galeriji slika ili klikom ovdje.

 

 


Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300