Pravila kretanja po terenu

Kretanje pojedinca i grupe

Kada se krećemo u prirodi, srest ćemo se s nekim zakonitostima koje nećemo moći izbjeći. Tako postoje razlike u kretanju pojedinca i grupe.

Kada se pojedinac kreće prirodom on ovisi sam o sebi. Tu se prije svega misli na njegovo znanje topografije i njegovu fizičku kondiciju. Put kojim će se kretati on odabire sam. Ukoliko ima dobru fizičku kondiciju i snalažljiv je u prirodi vjerojatno će ići najkraćim putem (ne obazirući se na prepreke). Ukoliko osoba nema neku osobitu fizičku kondiciju i znanje topografije kretat će se lakšim putevima (glavne prometnice, manji usponi, lakša orijentacija). Tempo kojim će se kretati pojedinac ovisit će isključivo o njemu samom.

Kada je u pitanju grupa ljudi, stvari su nešto drugačije. Kod orijentacije je manji problem jer će barem netko u grupi znati dobro topografiju. Veći problem bit će tempo kojim će se grupa kretati. Tempo će ovisiti o "najslabijoj karici". To znači da će kretanje grupe ovisiti o tome koliko kondicije ima član skupine s najlošijom kondicijom. U grupi put kojim ćemo se kretati mora ovisiti o dogovoru članova. Vođa grupe je u pravilu osoba koja je najstarija i najiskusnija. Njegova riječ bi trebala biti presudna, ali to i ne mora biti. Ako članovi skupine uvide da vođa griješi u nečemu, trebaju mu ukazati na griješke.

Kada je hodnja po nenaseljenim planinskim dijelovima trebali bi se držati označenih puteva. Na taj način nam je hodnja olakšana (manje ćemo se umoriti), a i manje su nam šanse da se izgubimo. Za pojedinca nikako nije preporučljivo da se sam kreće po takvim predjelim, jer ako mu se išta dogodi neće mu imati tko pomoći. Prilikom kretanja uzbrdo treba stajati punim stopalom. Ukoliko hodamo samo na vrhovim prstiju brzo ćemo se umoriti, a  postoji i velika vjerojatnost da ćemo dobiti i grčeve na nogama. Prilikom višednevne hodnje poželjno je svakodnevno mijenjanje čarapa. Za hodnju dobro je imati na nogama dva para čarapa. Par čarapa koji prvo obuvamo na nogu su tanke pamučne da upijaju znoj, a druge neka budu debele pamučne da nam bude udobnije u obući. Važna napomena je da se u toku hodnje ne smijemo izuvati dok ne završimo hodnju za taj dan. U protivnom nam se može dogoditi da više nećemo moći obuti istu obuću jer će nam noge nateći.

Kada se kreće prirodom, i pojedinac i grupa, nije bitno kako će se kretati (za veće grupe ipak je hod u koloni praktičniji). U naseljenom mjestu se već moramo pridržavati nekih pravila. Ukoliko nema nogostupa morat ćemo se kretati cestom. Pojedinac se uvijek kreće lijevom stranom ceste. Ako je grupa do 4 člana također se kreću lijevom stranom ceste u koloni po jedan. Grupa od 5 ili više članova kreću se desnom stranom ceste u koloni po jedan, a kolona mora biti označena. Označavanje kolone po danu je najbolje tako da prvi i zadnji u koloni imaju vidljivu crveno-bijelu maramu kao što su signalne zastavice. Kada se kolona kreće, prvi i zadnji u koloni mogu signalne zastavice pričvrstiti na ruksak ili nekako slično, ali one moraju biti vidljive. Za kretanje po noći u svakom slučaju će dobro doći bilo kakva jakna sa nekom svijetlom (još bolje fluorescentnom) bojom. Kada se kolona kreće po noći, umjesto zastavica, prvi i zadnji u kolonu moraju biti osvjetljeni. Po zakonu prvi u koloni mora imati bijelo svjetlo okrenuto prema naprijed, a zadnji u koloni crveno svjetlo okrenuto unatrag. Ako nismo u stanju naći crveno svjetlo, moramo osvjetliti bilo kakvim (fenjer ili nešto slično), ali moramo biti osvjetljeni.

 

Noćenje na kretanju

 

Kada se nalazimo na višednevnim aktivnostima u kojima nismo na jednom mjestu, moramo negdje noćiti. Prilikom logorovanja smo duže na jednom mjestu, pa radimo kompletan logor. Kod noćenja na kretanju radimo samo ono nužno, te nam noćenje služi prvenstveno za odmor. Pod kretanjem se podrazumijeva hodnja, plovidba, biciklijada i slično. Na takvim kretanjima noćimo svaku noć na drugom mjestu. Ovisno o tome na koliko dana se odnosi kretanje, toliko će nam i opreme biti potrebno. U pravilu, za 2-3 dana nosimo najosnovnije stvari sa sobom i izrađujemo zaklon za prenoćiti ili nosimo neki manji šator, te nešto konzervirane hrane (za nekoliko obroka nam neće smetati).

 

Kada se radi o višednevnim aktivnostima stvar je bitno drugačija. Ukoliko imamo mogućnosti organiziramo ekipu koja će nas dočekivati na unaprijed dogovorenim mjestima gdje ćemo noćiti. U takvim slučajevima sa sobom ne moramo nositi puno stvari, nego samo ono nužno, a ostatak nam doprema ekipa sa prijevozom. Pod nužnim stvarima se podrazumijevaju voda, hrana na putu (poželjno je uzeti koju konzervu za nepredviđene situacije), kišna kabanica, rezervne čarape i slične stvari za koje mislimo da bi nam mogle zatrebati. Na dogovorenim mjestima će nas dočekati ostala oprema koja će se dopremiti nekim prijevoznim sredstvom. Tu ćemo, uglavnom, koristiti šatore. Naravno da kod višednevnih aktivnosti ne dolaze u obzir suhi obroci, nego ćemo pripremati barem večeru kuhanu, a za doručak ćemo barem skuhati čaj (ili neki drugi topli napitak). Često će biti dijelova puta na kojim se neće moći doći vozilom, pa ćemo na takvim etapama stvari morati nositi sa sobom. U tim slučajevima ćemo gledati da što manje stvari nosimo. Prilikom noćenja podići ćemo šatore ili izraditi zaklone, zapaliti vatru i pripremiti obrok, što će nam biti sva veća aktivnosti na noćenju. Vatra će nam dobro doći da pripremimo obrok te da se ugrijemo (i osušimo odjeću ako smo mokri). Prilikom višednevne hodnje poželjno je svakodnevno mijenjanje čarapa što ćemo najčešće raditi navečer.

 

Odabir terena za noćenja koja unaprijed planiramo radimo po nekim pravilima. Prvenstveno gledamo na to da su etape puta realne. U tom slučaju pazimo da ne odaberemo isuviše međusobne udaljenosti između terena za noćenje. Ako je udaljenost prevelika, postoji mogućnost da sudionici hodnje ne stignu prije mraka do željenog terena. Također moramo paziti da je teren na dobroj lokaciji, odnosno zaštićen od vjetra i mogućih vodenih bujica u slučaju kiše.

 

I ukoliko imamo ekipu koja nas dočekuje na dogovorenim mjestima, poželjno je uzeti poneko šatorsko krilo, zbog nepredviđenih okolnosti. Pod nepredviđene okolnosti ovdje podrazumijevamo gubljenje na terenu ili ozljeđivanje. U takvim slučajevima nećemo moći stići na vrijeme na dogovoreno mjesto pa ćemo morati prenoćiti negdje usput. O gubljenju na terenu detaljnije je objašnjeno u temi 9 "Gubljenje na terenu".

 

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300