Gubljenje na terenu

Opasnosti

U prirodi nam se može dogoditi da se sve ne odvija kako smo planirali. Vrlo brzo i iznenada možemo se naći u situaciji kada je ugroženo ne samo naše zdravlje, nego i život. U prirodi ćemo doći u opasnost uglavnom kada se izgubimo, a tome je najčešće uzrok loša orijentacija. Kada se izgubimo to još ne znači da smo u opasnosti, ali ako se ubrzo ne vratimo na pravi put tada situacija postaje ozbiljnija (možemo promrznuti, povrijediti se, ugroziti zdravlje). Na opasnost koja nam prijeti utječu kako subjektivne tako i objektivne okolnosti. U objektivne okolnosti spadaju: oprema, hrana, voda, vremenske prilike, reljef, vegetacija, mogućnost kampiranja i još mnoge druge. Ako nemamo kompasa teže ćemo odrediti gdje se nalazimo i pronaći najbolji put da se iz svega izvučemo. Vremenske prilike djeluju na preglednost terena te tako i mogućnost orijentacije. Još neki čimbenici utječu na našu sigurnost. Prije svega to je fizička kondicija osobe koja se nađe u izvanrednim okolnostima (sigurno će se oni jači i lakše izvući). Zatim tu je i iskustvo koje nam omogućuje da trezveno razmišljamo u svakoj situaciji.

Različiti ljudi se različito ponašaju kada se izgube. Ponašanje zavisi od osobina pojedinca i načina na koji on prima činjenicu o položaju u kojem se nalazi. Kakav će dojam ostaviti činjenica da smo se izgubili zavisi od nekoliko čimbenika. Posebnu ulogu imaju osjećaji koji nas često onemogućavaju da trezveno razmišljamo. Najznačajniji je strah koji se javlja kao posljedica stvarne ili umišljene opasnosti. Na istu opasnost različiti ljudi različito reagiraju. Neki postaju apatični i dozvoljavaju drugima da ih vodi, dok su drugi razdražljivi i cinični. Još gore od straha je panika. Kod panike ljudi se ne mogu savladati i potpuno su pod dojmom stvarne ili umišljene opasnosti, a tada rade nagonski bez razmišljanja. Strah i panika u grupi se šire brzo i djeluju destruktivno. Stoga ih treba spriječiti i ne dozvoliti njihovo širenje na one koji još nisu zahvaćeni. U normalnim okolnostima ljudi se ponašaju onako kako bi željeli da ih njihova okolina vidi. U opasnosti čovjek reagira drugačije nego što bi se od njega očekivalo. Dolaze do izražaja njegove dobre i loše osobine, s jedne strane prijateljstvo i požrtvovnost, a s druge strane egoizam i neuviđavnost. Treba biti svjestan promjena koje će se dogoditi u izvanrednim situacijama. Ako sebi priznamo da nas je strah bit ćemo ga svjesni i spriječit ćemo donošenje pogrešne odluke pod njegovim utjecajem. Čovjek u grupi drugačije doživljava strah nego kada je sam. Mogućnost za pronalaženje rješenja u grupi je veća zbog činjenice da je čovjek društveno biće i da mu grupa daje osjećaj snage. Čovjek se u nekim slučajevima pouzda u druge, stoga nenadana usamljenost jako djeluje na njega. Neki alpinisti su izjavili kako nikada ne bi preživjeli noć u snijegu da pokraj sebe nisu imali prijatelja koji ih je bodrio da istraju. Ako ostaneš sam moraš u sebi skupiti svu unutrašnju snagu, jer je glavni neprijatelj u ovakvoj situaciji osjećaj bezizlaznosti.

U Hrvatskoj je još jedna velika opasnost s kojom se moramo u nekim dijelovima suočiti, a to su velika zaostala minska polja. Treba posebno napomenuti da su mine smrtna opasnost i da ih treba izbjegavati. Bilo kakve hodnje trebaju biti u opasnim dijelovima veoma dobro pripremljene da ne bi došlo do neželjenih posljedica ako netko zaluta u krivom smjeru.

 

Predostrožnost

 

Prije svakog putovanja treba pripremiti plan. Ovo prije svega važi za vođe puta, stoga se moraju vrlo ozbiljno prihvatiti ovog posla. Kada izradimo nacrt, trebamo razmisliti postoji li mogućnost da se izgubimo i kakva nam opasnost prijeti te da unaprijed smislimo kako ćemo se izvući iz neugodne situacije ako u nju dospijemo. Put ne treba planirati tako da nas uhvati noć. Treba sa sobom nositi sat. Sa sobom treba ponijeti svu opremu koja će nam pomoći da se izvučemo iz nepredviđene situacije ako nešto na putu krene naopako. U grupi ne bi trebalo biti nerazboritih ljudi za koje nikada ne znaš kako će se u nekoj situaciji ponašati. Vođa mora biti iskusan čovjek. Potrebno je prije odlaska osigurati pomoć ukoliko nam bude potrebna na taj način što ćemo obavijestiti znance kamo idemo, koliko ćemo ostati, kada i na koji način se trebamo vratiti, kao i što da poduzmu ako nas do tog vremena nema. Plan treba što manje mijenjati. U planinskim kućama su knjige u koje se upisuju podaci. One su velika pomoć kada se traga za izgubljenima. Na orijentacijskim natjecanjima svakoj ekipi treba dati zapečaćenu kuvertu s upustvima što treba raditi ako se slučajno izgube, kako će se sačuvati od mogućih opasnosti i najbrže naći pravi put te gdje se i kako može kampirati.

 

Gubljenje

 

I pored brižljive pripreme i pridržavanja pravila zemljovida dogodilo se da smo se izgubili. Najprije ćemo staloženo analizirati uvjete u kojima se nalazimo. Treba razmisliti što nas ugrožava, na kakve opasnosti možemo naići, te kakva pomagala imamo na raspolaganju. Ako smo u grupi, analiziramo sposobnost svakog pojedinca i na osnovi toga izaberemo vođu. To treba biti spontano. Glasanje pojedinačnim izjašnjavanjem nije moguće pošto nam oduzima mnogo vremena što u trenutku kada nas vrebaju raznorazne opasnosti nije baš dobro. Pod dojmom opasnosti ljudi se priklanjaju najodlučnijem. Stoga je važno da vodstvo preuzme najiskusniji i najodlučniji kako bi odmah poduzeo nužne mjere protiv svake opasnosti i spriječio paniku i strah. Strah i paniku će ublažiti obavljanje nekih zadataka, stoga je važno da svatko u grupi dobije neki posao oko kojeg će se zabaviti. Nekada je korisno prešutjeti opasnost i tako spriječiti paniku. Međutim, to može biti mač s dvije oštrice. Jer ako ekipa nije svjesna onog što joj prijeti neće ozbiljno shvatiti  ni potrebu da se vođa bez pogovora sluša. Koliko ćemo podataka o mogućoj opasnosti priopćiti članovima grupe zavisi od njih samih i od vrste i veličine opasnosti. Vođa nikada ne smije izgubiti vjeru i nadu te mora sačuvati prisebnost kako bi mogao donositi trezvene odluke. Vođa mora pomagati i ostalima da savladaju strah.

 

Odlučivanje

 

Kada potpuno shvatimo u kakvom se položaju nalazimo, tada treba odabrati najbolje od mogućih rješenja. Rješenje zavisi od objektivnih okolnosti, ali postoji nekoliko pravila. Ukoliko imamo zemljovid i kompas ne bi smjelo biti teškoća. Potražit ćemo područje na zemljovidu gdje pretpostavljamo da bismo se mogli nalaziti. Pri tome ćemo voditi računa o nekoliko pojedinosti, a prije svega na kojem mjestu smo se nalazili posljednji put prije nego što smo se izgubili (to mjesto treba potražiti na zemljovidu), koliko vremena i približno u kom smjeru smo išli od tog mjesta. Na taj način ćemo približno lako ocijeniti gdje se nalazimo. Zatim trebamo odabrati pravac kretanja koji će nas dovesti do našeg cilja. Najbolje će biti ako uspijemo pronaći neku veću komunikaciju, rijeku, poznatiju dolinu, naseljeno područje. Satnicu, vrijeme i tempo kretanja odredit ćemo prema najslabijem i najboljem slučaju, a način će zavisiti od osobina zemljišta. Kada odredimo cilj u globalu, nastavit ćemo s preciziranjem sve dok točno ne odredimo naš položaj. Na kraju ćemo odabrati najsigurniji put u civilizaciju.

Ukoliko nemamo zemljovid i kompas tebalo bi se pokušati prisjetiti gdje je pravi put i preispitati se  da li bismo ga mogli po sjećanju ponovo sada pronaći. Ukoliko se približava noć, a pri tome nismo sasvim sigurni da bismo se sjetili gdje je pravi put, ne treba ni kretati. Ukoliko ipak krenemo, treba bilježiti put kojim idemo da bismo brzo otkrili da li idemo u krug. Ukoliko smo se potpuno izgubili, trebalo bi pokušati  odrediti vlastiti položaj s obzirom na točke koje su nam poznate, npr. početak i kraj hodnje, karakterističan reljefni oblik, markantni put, osmatračnicu s koje se vidi unaokolo dovoljno daleko. Trebamo pokušati otkriti u kojem pravcu leži najbliže naseljeno mjesto. Prema jednom od poznatih načina odredimo sjever i odredimo pravac kretanja. Dok idemo dobro pazimo da se tog pravca i držimo. Ako se ne krećemo u krug za nekoliko sati ćemo u svakom dijelu Hrvatske doći do nekog naseljenog mjesta. Netko od članova koji je sačuvao prisutnost duha, a ima i dovoljno iskustva, treba stalno paziti da se kolona ne prekine i da netko od ljudi ne zaostane te se tako izgubi. Treba pokušati sići u dolinu i držati se puta i komunikacija (i kolski putovi će nas dovesti do nekog naselja).

Noć i magla jako otežavaju orijentaciju. Ako i pored toga nastavljamo put, poželjno je držati se grebena ili potoka, mada je i to opasno i lako možemo doći u neugodnu situaciju. Ako idemo ¨na slijepo¨ sa svjetiljkom može nam se dogoditi da naletimo na neke iznenadne i nepredviđene strmine ili neke druge opasnosti. Posebno je opasno kretati se noću i u magli u planinama, pogotovo ako ne poznajemo predio. U takvim situacijama treba podići bivak. Posebno je opasna magla u kojoj se čovjek izgubi da ga je teško pronaći. U magli je nemoguće davanje svjetlosnih signala, a slabo se čuje dozivanje u pomoć. Upotreba helikoptera u magli je isključena. Nije dobro dovikivati se, gurkati i glasno prebrojavati u koloni koja ide kroz maglu. Svatko u koloni mora vidjeti prvog ispred sebe. Ako se kolona prekine treba se zaustaviti.

Prije nego što odlučimo podići bivak, trebamo odrediti što je manje opasno, dali nastaviti put ili zanoćiti. Put ćemo nastaviti ako nije suviše opasno i ako ne može drugačije. Bivak je ipak sigurniji nego kretanje po noći. Ipak treba biti svjestan opasnosti koju predstavlja organiziranje bivka bez potrebne opreme. Može se dogoditi da se putnik zbog neodgovarajuće opreme smrzne u bivku pa čak i umre od hladnoće. Ako nemamo odgovarajuću opremu bolje je nastaviti put. Treba se odmarati često i kratko da se ne smrznemo ili prehladimo. treba paziti da ne zaspimo dok se odmaramo. Odluka da li ćemo podići bivak ili ne zavisi od trenutne situacije na terenu koju treba pomno razmotriti.

Od domovinskog rata u Hrvatskoj se pojavila još jedna velika opasnost. To su zaostale mine i eksplozivna sredstva. Takva područja su istočna i zapadna Slavonija, Kordun, Banija, Lika, srednja i južna Dalmacija, odnosno područja gdje su se vodile borbe. Ako smo se izgubili u blizini takvih područja (tada je blizu i nekoliko kilometara), to nam jako povećava opasnost od ozbiljnog stradavanja. Na takvim područjima treba izbjegavati kretanje po noći i magli. U takvim područjima se treba kretati po kolnim putevima i stazama što je više moguće, a ako smo se izgubili moramo doći do nekog puta i nikako ne silaziti više sa puta (ni slučajno ne treba tražiti prečice). Kao predostrožnost kod organiziranja bilo kakvih hodnji u tim krajevima treba kontaktirati lokalnu policiju ili HCR (Hrvatski centar za razminiravanje) te se raspitati gdje se takva područja nalaze i ucrtati ih u svoj zemljovid da ne bi išli tamo.

 

Poziv u pomoć

 

Ako smo iz bilo kojih razloga prisiljeni biti na jednom mjestu treba zvati u pomoć. Ukoliko je moguće, treba se služiti općevažećim signalima. Tada je vjerojatnost da nam netko pomogne veća. Svjetlosne i zvučne signale treba slati 6 puta u minuti u jednakim razmacima. Na moru (a prihvaćeno je i na kopnu) se služimo Morseovim znakovima SOS (engl. Save Our Souls – spasite naše duše). SOS (... --- ...) su 3 kratka, 3 duga i opet 3 kratka znaka. Signale šaljemo i svjetlosnim i zvučnim signalima te signalnim zastavicama. U magli se svjetlosnim signalima ne možemo služiti stoga je dobro sa sobom nositi zviždaljku. Ako nemamo ništa slično ostaje nam da vičemo i mašemo rukama. Kod vikanja treba biti oprezan kako ne bismo brzo izgubili snagu. Dobro je upaliti vatru, tako će nas brže primjetiti, ali treba paziti da se ne izazove požar. Treba voditi računa da vatra po danu daje što više dima (koristimo vlažne grančice, lišće, suhu travu), a po noći svjetlosti (suhe grančice). Znak za pomoć su 3 vatre zapaljene u liniji na jednakoj udaljenosti. Osim toga važno je i osluškivati odgovore. Znakove šaljemo jednu minutu, a zatim pravimo stanku i osluškujemo odgovor. Nužno je biti uporan. Signale šaljemo i kada su nas opazili. Prvo treba spasitelje uvjeriti da zaista tražimo pomoć, a zatim im pomoći da nas po signalima nađu. Ako nas traži helikopter upotrebljavamo međunarodne signale.

U novije vrijeme dogodit će se da nekoliko osoba ima mobitele sa kojih je lakše dozvati pomoć. Međutim, moramo imati u vidu da ćemo se kretati nenaseljenim dijelovima gdje nećemo imati signala. Rješenje toga je da se uspnemo na neku uzvisinu i probamo pronaći signal mobitela. Pozivi za pomoć s mobitela su besplatni i imaju prioritet, tako da bi nam to mogao biti spas iz te situacije. Drugi problem sa mobitelima bi nam mogao biti istrošenost baterije. U tom slučaju ćemo nastojati štedjeti bateriju, odnosno uključivati mobitel samo onda kada mislimo da bi mogli imati signala. U Hrvatskoj se uvodi novi jedinstveni broj telefona za pomoć (112), a do tada važe brojevi policije (92) i za nesreće hitne službe (94). Prilikom dojave mobitelom moramo otprilike dojaviti područje u kojem smo se izgubili. U Hrvatskoj postoji gorska služba spašavanja koja je vrlo brza i učinkovita tako da ako uspijemo dojaviti o gubljenju možemo biti sigurni da će nas pronaći vrlo brzo. Pomoć moramo čekati na nekoj čistini tako da budemo uočljivi iz zraka te da se može po potrebi spustiti helikopter.

Prema kaznenom zakonu bit će kažnjen svatko tko ne pruži drugome pomoć u neposrednoj smrtnoj opasnosti, ukoliko to neposredno ne ugrožava njega ili njegove bližnje. To je i moralna obaveza. Prvo treba provjeriti da li je čovjek zaista u opasnosti, a zatim potražimo spasioce (MUP, zdravstvenu službu, gorsku službu spašavanja). Prije toga trebamo zapamtiti sve važne podatke  koji bi mogli pomoći spasiocima (vrstu i mjesto nezgode, ime unesrećenog i njegovo stanje, moguće teškoće pri spašavanju itd.). Kada stignemo do unesrećenog prvo mu treba pružiti prvu pomoć pa tek onda pozvati spasioce. Spasiocima ćemo reći svoje ime i prezime i mjesto gdje nas mogu naći ako budu potrebna dodatna objašnjenja. Prijava mora biti kratka, jasna i obuhvaćati sve što bi spasioce moglo zanimati.

 

Za kraj

 

Nećemo se izgubiti ako se dobro pripremimo za put i ako smo savladali orijentaciju, ali kako se ponekad ne može izbjeći i ova neprijatnost, treba biti pripremljen i za takav slučaj. Najvažnije je zadržati prisebnost i moć trezvenog rasuđivanja i odlučivanja.

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300