Natjecanja i transverzale

Uz dobru fizičku kondiciju i opće izviđačko znanje, transverzale i orijentacijska natjecanja nam dokazuju koliko smo savladali znanje topografije. Tu se prije svega vidi naše snalaženje sa zemljovidom u prirodi, te izrada topografskih radova. Orijentacijska natjecanja mogu biti po propozicijama DION-a, višeboji, NOT-ovi, krosevi i slična natjecanja koja neka udruga želi organizirati. I orijentacijskim natjecanjima i transverzalama zajednički je prelazak staze u prirodi koristeći stečena izviđačka znanja uz izradu zadataka.

 

 

 

Orijentacijska natjecanja

 

Prvo s čime se susrećemo kod orijentacijskog natjecanja je dobro poznavanje rada s topografskim zemljovidom. Ekipa mora prvo na zemljovidu riješiti zadatke kojima dobijamo kontrolne točke trase koju ćemo prelaziti. Zatim te kontrolne točke ekipa mora pronaći na terenu uz poznavanje orijentacije u prirodi. Ekipa putem i na kontrolnim točkama izrađuje zadatke iz topografije (kroki, skica dijela puta, dnevnik puta, skica pod kutom, profil terena, skica hoda pod azimutom) i preživljavanja u prirodi (izrada zaklona, priprema obroka, izrada herbarija). Uz te zadatke, tu su još zadaci iz signalizacije, prve pomoći, testovi, brzinski prelazak staze i prenošenje poruke. Bodovanje i discipline određene su propozicijama SIH-a.

Trasa staze je u pravilu preko 10 km (do 20 km), stoga je uz znanje bitan čimbenik i fizička kondicija članova ekipe. Ekipa će se kretati onom brzinom koliko kondicije ima najslabiji član ekipe. To će posebno doći do izražaja kod brzinskog prelaska staze. Tempo treba biti umjeren (ako možemo onda brži). Ako na početku trčimo, na kraju ćemo biti preumorni (neće nam se dati raditi zadatke). Za ekipu je važno da raspodijele zadatke koji se rade na stazi. Primjerice, ako jedan član ekipe piše dnevnik puta, onda drugi radi skicu dijela puta, a treći skuplja i izrađuje herbarij. Po istom principu treba podijeliti i ostale radove, što ovisi o tome tko je u čemu bolji. Utreniranost ekipe je također bitan čimbenik. Ako se, primjerice, crta kroki, važno je da članovi ekipe uigrano mjere objekte (azimute i daljine) i preračunavaju onom tko crta kroki. Uigranost ekipe se najbolje postiže tako da isti članovi idu zajedno na natjecanja. Vođa ekipe je u pravilu najiskusniji član ekipe i on je taj koji vodi ekipu na stazi. Vođa ekipe bi trebao dobro poznavati orijentaciju, ali to ne znači da ostali članovi ekipe ne odlučuju o putu kojim se ide i slično. Tko je zadužen za koje zadatke u pravilu je ranije određeno.

Za ekipu je bitna i oprema koja je obavezna (koja se boduje) kao i ona koja nam je potrebna, a neobavezna. Obavezna oprema je kolektivna i osobna. Pod kolektivnu opremu spadaju. priručna apoteka, kompas, topografski pribor, nož, sjekirica, 10 m konopca, pribor za pripremanje obroka, šibice (upaljač) i 2 para signalnih zastavica. U obaveznu osobnu opremu spadaju: članska i zdravstvena iskaznica, osobna iskaznica (iznad 16 godina), uniforma (košulja ili jednoobrazna majica i marama), šatorsko krilo i baterijska svjetiljka. Osim obavezne opreme ekipi dobro dođe neki duži metar i ploča (daska) za crtanje, te slična pomagala. Poželjno je nositi neku čvršću obuću kao što su gojzerice, sportska obuća koja ide preko gležnja, čizme ili nešto slično što će nam uvelike olakšati hod na stazi.

Kretanje na terenu vršimo po pravilu kretanja kompasom i zemljovidom te orijentacijom po objektima na terenu (kao što je opisano u prethodnim temama). Bitno je ne griješiti kod očitavanja azimuta i čitanja zemljovida, jer  možemo zalutati (gubimo vrijeme), a u krajnjem slučaju i izgubiti se. Svoj položaj i pravac moramo često provjeravati, a ne prečesto da nam ne oduzima vrijeme. Kada mjerimo azimute moramo obratiti pažnju da nismo blizu dalekovoda ili nekih metalnih objekata (mostovi, tornjevi i slično) jer ćemo pogriješiti u mjerenju azimuta. Kod čitanja zemljovida moramo uzeti u obzir kada je zemljovid dopunjen i koji su se objekti na terenu promijenili (izgrađene prometnice i kuće, porušena šuma, iskopani kanali i slično).

Na samom natjecanju dolazit će i do nesportskih primjera zbog rivalstva. Cilj izviđačkih natjecanja je razviti zdrav sportski duh, a ne mržnju među ekipama. Neke ekipe će dosađivati organizatoru i sucima da im nešto nije dobro ocijenjeno, da im se nešto progleda "kroz prste" i slično. Rijetko će takve ekipe biti samokritične i reći da su pogriješile. Zbog toga su i organizatori i suci, u pravilu, iskusni i dobro pripremljeni za zadatke koji obavljaju.

 

Izviđačke transverzale

 

Izviđačka transverzala je staza kroz prirodu određena topografskim točkama i ucrtanom trasom. Transverzala kod istog organizatora može biti u funkciji 1. i 2. Izazova. Za svladavanje 1. Izazova izviđači-istrađivači prelaze transverzalu u blizini svog mjesta boravka, a njihov radni naziv transverzale je "Staza Malog medvjeda" (po nazivu 1. Izazova "Mali medvjed"). Za svladavanje 2. Izazova izviđači-istrađivači prelaze transverzalu negdje drugdje u Hrvatskoj, a radni naziv njihove transverzale je "Staza Velikog medvjeda". Ime svake transverzale daje organizator (npr. Kozjak, Mirjam Tecilazić, Boris Lešnik i slično).

Prvenstveni ciljevi izviđačke transverzale su prolazak kroz prirodu i življenje u njoj uz primjenu izviđačkih znanja i vještina te upoznavanje kulturno-povijesnih znamenitosti tog područja. Transverzala predstavlja za cilj praktično svladavanje programa izviđača-istraživača. Slično kao i kod orijentacijskih natjecanja i ovdje prelazimo trasu puta uz primjenu topografske orijentacije i kretanja kroz prirodu te izradu topografskih radova i primjenu općih izviđačkih znanja. Topografski radovi su gotovo isti kao i kod orijentacijskog natjecanja (DION-a) s tim što se ovdje dnevnik puta i skica puta radi za čitavu transverzalu. Kod transverzale se rade još i itinerer puta, panoramski snimci i izohipsne skice što ovisi o potrebi. U dnevniku puta bit će unešeno više prirodnih i kulturno-povijesnih znamenitosti kraja kroz koji prolazimo što će nam kasnije poslužiti za ljetopis. Tijekom prelaska transverzale radi se puno praktičnih stvari iz pionirstva kao što je izrada zaklona, priprema ognjišta i paljenje vatre, izrada patenata i slično. Ukoliko dođe do razdvajanja ekipe koristit će se signalizacija i veza. Morat ćemo si sami pripremati obrok. Uz to ćemo još nešto naučiti iz meteorologije, poznavanja bilja (koji se vodi u herbariju), poznavanju prve pomoći i slično. Za sve to će nam biti potrebna dobra fizička pripremljenost članova koji učestvuju u transverzali. S obzirom da to obuhvaća praktični dio već prije savladanog teoretskog znanja 1. i 2. Izazova, transverzale su potvrda izviđačkog znanja.

Poželjno je da sve udruge ili zajednice udruga u svome kraju organiziraju neku trasverzalu u skladu s uputama SIH-a. Uvjeti koje mora sadržavati su po propisima SIH-a, ali za potencijalne sudionike transverzale je najbitnije da pobudi interes u njima za nešto novo. Što se tiče opreme za transverzalu pravilo je gotovo isto kao i za orijentacijska natjecanja. Tako zemljovide, etalone, zadatke i ostalo osigurava organizator, dok osobne stvari osigurava sudionik.

Ukupno svladavanje transverzale predstavlja sve radnje od upita do prijave. To znači da patrola koja želi ići na transverzalu mora prvo savladati program Izazova za tu dobnu skupinu. Zatim šalje upit domaćinu staze od kojeg dobiva letke i predzadatke, koje zatim izrađuje. Nakon toga patrola dobiva od domaćina zadatke, zemljovide, formulare prijave i zapisnika, na osnovu čega izrađuje elaborat. Zatim se patrola prijavljuje domaćinu i dostavlja elaborat. Sljedeće je da patrola dolazi na teren, prelazi stazu uz izradu radova na stazi i vođenje zapisnika staze. Na kraju predaje domaćinu zapisnik staze i dobija pečat u dnevnik (diplome, ambleme i slično). Na kraju se prijavljuje komisiji SIH-a. Oni koji skupe dovoljan broj pečata u svoj dnevnik prijeđenih transverzala, dobivaju priznanje. Bitno je još napomenuti da je patrola dužna obaviti sve zadatke na stazi da bi joj bio priznat prelazak staze.

 

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300