Orijentacija u prirodi

 

Da bi se lakše snalazili ne terenu važno je savladati neke osnovne pojmove o orijentaciji i terenu.

Orijentacija podrazumjeva svako snalaženje na terenu koje nije automatski (poznati teren) nego na osnovu nekog znanja i iskustva. Pojam orijentacije podrazumjeva zemljopisnu (geografsku) i topografsku orijentaciju. Zemljopisna orijentacija obuhvaća određivanje strana svijeta (istok, zapad, sjever, jug). Topografska orijentacija podrazumjeva određivanje stojne točke, položaja objekata na terenu (reljef, infrastruktura i sl.), te izbor daljnjeg kretanja na terenu. Topografska orijentacija obično uključuje i zemljopisnu orijentaciju.

 

ZAMLJOPISNA ORIJENTACIJA POMOĆU NEBESKIH TIJELA I ZNAKOVA NA TERERNU

Zemljopisna orijentacija pomoću Sunca

Za orijentaciju u prirodi bez kompasa najpogodnija je orijentacija pomoću Sunca (Sunca i sata). Sunce je ujutro u 6 sati na istoku, u podne na jugu, a u 18 sati na zapadu. Iz toga možemo zaključiti da se Sunce u toku jednog sata pomakne za 15°.

Za orijentaciju u ostala vremena koristimo sat s kazaljkom. Pošto su u danas satovi na kazaljke relativno rijetki, sat možemo imitirati tako da ga nacrtamo na papiru ili nečemu sličnom. Bitno je pri tome paziti na točnu podijelu između brojki sata.

Kod ovog načina sat stavimo u vodoravan položaj i okrenemo malu kazaljku sata u prema Sunca. Simetrala kuta što ga čini brojka 12 na satu i mala kazaljka pokazuje nam pravac juga. Ovdje moramo samo pripaziti da kod uvođenja ljetnog vremena umjesto brojke 12 koristimo brojku 1.

Ovaj postupak je samo obrnuti od prethodnog. Sat postavimo u vodoravan položaj. U središte kruga stavimo neki tanki predmet. Sjena tog predmeta pada na neki dio sata i time čini jedan pravac kuta. Drugi pravac čini centar kruga i broj 6 na satu. Simetrala tog kuta čini pravac sjevera.
Ne smijemo zaboraviti da se u ljeto pomiče vrijeme. Stoga ovo se važi, ali tako da se u ljeto umjesto 12 sati uzma 1 sat, odnosno umijesto 6 sati uzima se 7 sati kao referentno vrijeme. To ujedno i znači da je Sunce u ljetnom računanju vremena u 7 sati na istoku, u 13 sati na jugu, a u 19 sati na zapadu.
Zemljopisna orijentacija pomoću zvijezda
Pomoću zvijezda možemo se orijentirati za vedrih noći. Za ljetnih noći vidimo zvijezdu Sjevernjaču. Način kako je pronaći prikazan je na slici.
Pronađemo prvo sazvježđa Velika Kola i Mala Kola (Veliki Medvjed i Mali Medvjed). Zadnje dvije zvijezde u Velikim Kolima čine točke pravca kojeg (zamišljeno) produžimo, a njihovu udaljenost nanesemo 5 puta na taj pravac. Zvijezda koju smo dobili na taj način treba biti Sjevernjača. Sjevernjača se nalazi na ˝repu˝ Malih Kola. U praksi se Velika Kola dobro vide, dok se Mala Kola vide slabije, ali se Sjevernjača vidi dobro. Oko Sjevernjače nema zvijezda koje svijetle tim intezitetom. Ponekad će nam Velika Kola biti prenisko, pa ih nećemo moći vidjeti.
Tada pokušamo pronaći sazvježđe Kasiopeje za provjeru točnosti određivanja Sjevernjače. Po zimi će nam Sjevernjača biti prenisko da bi je vidjeli. Tada ćemo koristiti sazvježđe Oriona. Kod Oriona princip je nešto drugačiji (kao što se vidi na slici). Zamislimo pravac kroz sredinu Oriona i spustimo ga prema dolje do horizonta s time da ne računamo uzvišenja. Točka u kojoj se spaja zamišljeni pravac s Oriona i horizont je otprilike smjer juga. Napominjemo da se Sjevernjača bolje vidi ljeti, a Orion zimi.
Zemljopisna orijentacija pomoću mjeseca
Kod orijentacije pomoću Mjeseca možemo se približno orijentirati. U principu se kod ove metode i dalje orijentiramo prema Suncu, odnosno koliko Sunce obasjava Mjesec.
Tako nastaju mjesečeve mjene, redom kao na slici: pun mjesec (uštap), zadnja četvrt, mlađak i prva četvrt. Mlađak je u smjeru Sunca, pa nam on nije interesantan jer se možemo orijentirati pomoću Sunca. Pun mjesec je nasuprot Suncu. Tako ako znamo da je Sunce u 18 sati na zapadu, u to vrijeme je Mjesec na istoku. Kod punog Mjeseca možemo raditi kao i kod orijentacije pomoću Sunca i sata. Kod prve i zadnje četvrtine princip je nešto drugačiji. Tu je Mjesec za 90° zamaknut od Sunca. Tako je u ponoć kod prve četvrtine Mjesec za zapadu, a kod zadnje četvrtine na istoku.
Ostali načini zemljopisne orijentacije na terenu
Ostali načini orijentacije su prilično nepouzdani. Pomoću njih možemo odrediti približno strane svijeta, ali ponekad i to može biti uvjetovano lokalnim promjenama. Jedan od načina je orijentacija pomoću vjetra. Tako znamo da bura na moru puše sa sjeveroistoka ili istoka (s kopna k moru). Danju vjetrovi pušu s mora na kopno, a noću obrnuto. Inje se nanosi na drveće s one strane s koje pušu lokalni vjetrovi, a najčešće s jugozapadne strane. Smetovi se stvaraju na strani grebena koja je u zavjetrini. Vjetar deformira i drveće, pa pomoću drveća se možemo orijentirati iako ne puše vjetar. Možemo još pratiti neke oznake koje nam govore o tome koja strana je sjeverna tako što je Sunce nikad ne obasjava, tako znamo da: na sjevernoj strani raste mahovina, sjeverna strana zgrade je vlažnija i stvara se salitra u obliku točkica, na sjevernoj strani se snijeg zadržava duže, na sjevernoj strani brda ima više raslinja i sporije raste, južna strana brda ima više pašnjaka i sjenokoša, kora drveta je hrapavija sa sjeverne strane, mravinjaci su obično sa južne strane, snijeg se brže topi s južne strane i slično.
Osim znakova koji su vezani uz Sunce imamo još neke kao što su: gušći godovi drveća na sjevernoj strani; kod katoličkih crkava oltar je sa zapadne strane, a ulaz s istočne, dok je kod pravoslavnih obrnuto; križ kod svih kršćanskih crkava je približno u smjeru sjever-jug; kršćanski grobovi su u pravcu istok-zapad; minaret kod džamija je na jugu, a ulaz na sjeveru; muslimanski grobovi imaju spomenik u pravcu juga.
Kod ovih metode treba naglasiti da se radi o približnim načinima orijentacije, ali ne treba inzistirati na tim metodama jer nisu precizne.

 

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300