Visinska bolest

VISINSKA BOLEST (Altitude Sickness, engl.)

Definicija

Visinska bolest je naziv za skup simptoma koji se javljaju pri boravku na visokoj nadmorskoj visini. Obično se javlja iznad 2500 m, često pri brzom usponu koji ne dozvoljava tijelu prilagodbu. Na razvoj visinske bolesti utječe brzina uspona, nadmorska visina, visina na kojoj osoba spava te individualna osjetljivost. Dobra tjelesna kondicija ne djeluje zaštitno, a pojačani tjelesni napor na visini povećava mogućnost obolijevanja. Genetski čimbenici također su odgovorni za visinsku bolest. Većina prethodno postojećih bolesti kao što su kronična bolest pluća ili dijabetes same po sebi ne povećavaju rizik.

Zbog čega dolazi do visinske bolesti? Što se događa sa tijelom?

Najveći razlog bolovanja od visinske bolesti je smanjeni tlak zraka na visokoj nadmorskoj visini. Kako je poznato, tlak zraka se na visini smanjuje u velikoj mjeri, tako da je na 3500-4000 mnv manji za cca 40%, nego na površini mora. Iz toga proizlazi da u jednakom volumenu udahnutog zraka, na visini ima puno manji postotak kisika koji je neophodan za organizam.

Tijelo na takve izazove odgovara sa više ili manje uspjeha. Zbog smanjene količine kisika prilikom udisaja, disanje postaje češće, žile u plućima se sužavaju kako bi porastao krvni tlak te kako bi krv mogla doprijeti u dio pluća, koji u normalnim okolnostima ne koristimo. Povećava se broj eritrocita i razina hemoglobina u krvi, što je neophodno za prijenos kisika u tijelu. Srce počinje kucati brže, brže je kolanje krvi, te se i na taj način pokušava neutralizirati manjak kisika. Ti prirodni postupci daju zadovoljavajuće rezultate do određene granice (Zona smrti - 8000 mnv). Loš rezultat ćemo postići i ako tijelo forsiramo naglim usponom, ili pak, ako smo fizički limitirani te genetski loše podnosimo visine. Najveći je problem što ne postoji sistem provjere otpornosti na visinu. Ta sposobnost nije ovisna o starosti, kondiciji itd. nego isključivo o genetskom faktoru.

Prikaz normalnog atmosferskog tlaka na određenim visinama

Visina (m)       Atmosferski tlak (mb)
0                                 1003
1000                            899
2000                            795
3000                            701
4000                            616
5000                            540
6000                            472

Nadmorska razina se može podijeliti u nekoliko kategorija

1500-2500m:     Srednje visoka nadmorska visina
Zamjetne su fiziološke promjene.
Zasićenje arterijske krvi kisikom je veće od 90%.
Visinska bolest je moguća, ali rijetko.
2500-3500m:     Visoka nadmorska razina
Visinska bolest je česta kod brzog uspona.
3500-5800m:     Visinska bolest je vrlo česta.
Zasićenje arterijske krvi kisikom je manje od 90%.
Zamjetan je manjak kisika u krvi (hipoksemija) tijekom napora.
5800m >             Ekstremna visina.
Zamjetan manjak kisika u krvi tijekom mirovanja.
Visinska bolest se pogoršava usprkos aklimatizaciji.
Duže preživljavanje teško je moguće.

Normalne promjene na visini

Svaka osoba koja se nađe na povišenoj nadmorskoj visini iskusit će određene promjene koje su posljedica normalne prilagodbe na visinu:
- ubrzano disanje (hiperventilacija)
- kratkoća daha (nedostatak zraka) tijekom fizičkog napora
- učestalo mokrenje
- promjena uzorka disanja tijekom noći
- često buđenje tijekom noći
- čudni snovi, noćne more

Oblici visinske bolesti

Akutna visinska bolest, Simptomi
Glavobolja, gubitak apetita, mučnina ili povraćanje,slabost, umor, vrtoglavica i problemi sa spavanjem.
Može se javiti oteklina udova.Javljaju se 6-12 sati nakon dolaska na visinu.
Nestaju nakon 1-3 dana ako nema daljnjeg penjanja.
Rijetko se javlja ispod 2500 m.
Liječenje
Odmaranje na istoj nadmorskoj visini često omogućuje prolazak simptoma, te se većina osba oporavlja bez
liječenja za 24-48 h. Lijekovi protiv bolova i povraćanja (analgetici,antiemetici) mogu ublažiti glavobolju i mučninu
kod blage akutne visinske bolestI.
Acetazolamid je učinkovit za ublažavanje poremećaja, obično se uzima 250 mg svakih osam sati.
Deksametazon (prva doza 8 mg te 4 mg svakih 6 sati) se također može koristiti za ublažavanje simptoma.
Najvažnije u liječenju akutne visinske bolesti jest spriječiti daljnji uspon te obavezan silazak ako se simptomi pogoršavaju ili ne prolaze nakon 24 sata.
Hitno spuštanje je potrebno kod znakova edema  pluća ili mozga.
Visinski edem mozga, Simptomi
Edem (oteklina, nakupljanje tekućine u moždanim stanicama) mozga obično slijedi nakon akutne visinske bolesti.
Može uzrokovati komu i smrt.
Prvi simptomi su određeni mentalni poremećaji i promjena ponašanja koje pacijent i okolina obično ignoriraju.
Glavobolja, mučnina i povraćanje, halucinacije, dezorijentacija i zbunjenost se često viđaju; grčeviti napadaji su
rjeđi. Klinički znakovi su: poremećaj ravnoteže (ataksija), simptom koji onesposobljava pacijenta i najsporije se
povlači pri oporavku. Krvarenja u mrežnici oka.
Poremećaj svijesti koji brzo prelazi u komu i smrt.
Liječenje
Učestalost edema mozga ovisi o brzini uspona i nadmorskoj razini, a javlja se kod manje od 0.001% osoba na
visini od 2500 m te 1% na 4000-5000 m. Potreban je hitan silazak li evakuacija jer odlaganje može biti fatalno.
Deksametazon (prva doza 8 mg te nakon toga 4 mg svakih 6 sati) obično  ublažava simptome i olakšava
evakuaciju. Kisik također olakšava evakuaciju. Hiperbarične komore olakšavaju simptome i samostalan silazak.
Nakon spuštanja potrebno je nastaviti liječenje jer oporavak može biti spor.
Visinski edem pluća, Simptomi
Poremećaj uključuje otezano disanje pri naporu koje se pogoršava i postaje  otežano i pri mirovanju, suh kašalj,
slabost, lako zamaranje i nepodnošenje napora. Kako se bolest pogoršava disanje je sve teže, edem pluća postaje
očit te je moguć razvoj kome i smrti.
Rani klinički znakovi su ubrzan rad srca (tahikardija), ubrzano disanje (tahipneja). Rijetko se javlja ispod 2500 m.
Učestalost je 0.0001% na 2500m, a raste na 2% pri 4000 m.
Liječenje
Silazak s visine je glavni princip liječenja. Spuštanje od svega nekoliko stotina metara može poboljšati stanje
pacijenta. Kisik treba dati ako je dostupan. Nifedipin je učinkovit u liječenju i sprječavanju plućnog edema kod
podložnih osoba (prva doza 10 mg na usta, a kasnije 20 mg sporo-otpuštajućeg pripravka svakih 12 sati).

Prijenosna hiperbarična komora omogućuje simulaciju spuštanja. Sastoji se od torbe nepropusne za zrak koja se tlaci manualnom pumpom. Potrebno je stalno pumpanje. Komora može uzrokovati klaustrofobiju, a ležanje može otezati disanje. Usprkos ovim problemima komora je vrlo popularna i nose je mnoge veće ekspedicije.

Učestalost visinske bolesti ista je kod djece i odraslih. Dijagnoza kod mlađe djece može biti odgođena jer ne znaju opisati simptome. Svako dijete koje razvije nespecifične simptome na visini treba tretirati kao da ima visinsku bolest, osim ako druga dijagnoza nije očita. Principi liječenja isti su kao kod odraslih.

Liječnici ne mogu predvidjeti kod koje osobe će se razviti visinska bolest.

Preporuke za aklimatizaciju

- iznad 3000 m visinu na kojoj se spava povećavati samo 300-600 m na dan
- iznad 3000 m je potreban odmor od jednog dana za svakih 1000 m daljnje visine
- brzina aklimatizacije razlikuje se od osobe do osobe
- ako je moguće, treba izbjegavati letove ili vožnju direktno na visoke razine
- ako se na visoku nadmorsku razinu dolazi direktno avionom ili autom potrebno je
prvi dan izbjegavati tjelesne napore i daljnji uspon
- ˝penji se visoko, spavaj nisko˝
- ako simptomi ne prolaze odgodi daljnji uspon
- ako se simptomi pogoršavaju spusti se što prije

Većina prilagodbe događa se u prvih 1-3 dana na određenoj visini, ali to varira kod pojedinaca. Potpuna aklimatizacija traje mnogo dulje. Ne postoje pouzdani čimbenici za predviđanje dobre aklimatizacije, osim dobre volje pojedinca za slušanje vlastitog tijela. Lijekovi, npr. acetazolamid, se mogu koristiti prije uspona kod sklonih osoba te kad je uspon neizbježno viši od planiranog. Liječenje acetazolamidom je potrebno početi najmanje jedan dan prije uspona i nastaviti dok se ne postigne odgovarajuća aklimatizacija. Najčešće nuspojave ovog liječenja su trnci (parestezija) i pojačano mokrenje, ali se obično dobro podnose.Deksametazon (4 mg svakih 6 sati) smanjuje pojavu i težinu akutne visinske bolesti iznad 4000 m. Niže doze ili ista doza dana svakih 12 sati manje su učinkovite. Liječenje počinje nekoliko sati prije uspona. Ovo nije prvi lijek izbora zbog niza mogućnih nuspojava. Ipak, može biti koristan kod osoba koje se moraju naglo uspeti, vrlo su sklone razvoju akutne visinske bolesti ili su alergične na acetazolamid.

Smrtnost od visinske bolesti nije velika, iznosi manje od 0,5% od svih smrti u planinama.

Zlatna pravila visinske bolesti

1. Posve je normalno razviti visinsku bolest. Nije potrebno i umrijeti od nje.
2. Svaka bolest na visini iznad 2500 m je visinska bolest dok se ne dokaže suprotno.
3. Nikad se ne penji na veću visinu ako imaš simptome akutne visinske bolesti.
4.Ako se simptomi akutne visinske bolesti ne povlače nakon 24-48 sati ili se
pogoršavaju potreban je hitan silazak. Ne smije se čekati jutro. Potreban je silazak
bar do zadnje visine gdje si se osjećao/la dobro nakon ustajanja.
5. Osobu sa simptomima visinske bolesti ne smije se ostavljati samu.

Iskustva i probleme sa visinskom bolešću najbolje je opisao naš kolega iz ekspedicije na Kilimanjaro. Više o njegovim dojmovima možete pročitati ovdje. Pogledajte uspon na najviši vrh Afrike Kilimanjaro

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300