Brzina vjetra i osjet hladnoće

Osjet hladnoće (engleski naziv: windchill) jest procijenjena temperatura što ju osjeća naša koža izložena vjetru pri određenim temperaturama zraka; dakle, stupanj tog fenomena ovisi o temperaturi zraka i brzini vjetra.

 

 

Osjet hladnoće, izražen temperaturom, redovito je ‘niži’ od stvarne temperature zraka, sve dok se može primijeniti formula za izračunavanje osjeta hladnoće - dok, kada je ta temperaturaviša od temperature zraka, govorimo o osjetu topline, odnosno vrućine.Ljudsko tijelo najviše gubi toplinu vlastitim rashlađivanjem znojenjem, odnosno isparavanjem tjelesne vlage, pri čemu količina izgubljene topline ovisi i o brzini vjetra nad površinom kože: što je vjetar brži, brže se rashlađujemo. Koža većine živih bića reagira na vanjske promjene temperature, nastojeći održati prihvatljivu površinsku temperaturu kako bi se izbjeglo pretjerano ohlađivanje ili zagrijavanje, a kada tijelo počne gubiti bitku, jer vanjski utjecaj niskih temperatura nadjača njegove mogućnosti da održi optimalnu temperaturu, slijedi smrzavanje ili smrt.

Prvu formulu za osjet hladnoće razvili su Paul Allman Siple i Charles Passel, radeći na Antarktici prije Drugoga svjetskog rata, dok je u službenoj uporabi od sedamdesetih godina prošloga stoljeća; temelji se na mjerenju hlađenja male plastične boce, dok se njen sadržaj pretvara u led zbog izloženosti vjetru. Posljednjih se godina koriste razne formule za izračunavanje osjeta hladnoće, pa tako nacionalne službe SAD-a i Kanade od studenoga 2001. primjenjuju nov način izračuna osjeta hladnoće, po formuli kojom se uzima u obzir veza brzine vjetra i vrijednosti prijenosa topline izračunat za otvoreno lice izloženo vjetru pri kretanju brzinom od 1,4 m/s. Tim se modelom ispravlja službeno izmjerena brzina vjetra brzinom vjetra na visini čovječje glave, pretpostavljajući da se osoba nalazi na otvorenom polju.

 

Template Design free joomla templates

park1940300
park2940300
park4940300
park5940300