Lijepo vrijeme i hvatanje jednih od zadnjih toplijih i ljepših vikenda u ovoj godini nas je natjeralo da u subotu brzinski isplaniramo, a u nedjelju i napravimo posjetu jednom od Nacionalnih parkova u Hrvatskoj-Risnjaku, kao i najvišem vrhu Velikom Risnjaku.

Inicijalni plan da taj dan obiđemo dva susjedna vrha je propao odmah ujutro kad smo vidjeli da smo kasno se ustali, samim time da ćemo kasniti sat i pol od zacrtanog plana, te smo onda u hodu odlučili da vrh Snježnik ostavimo za neki drugi, a ovaj put da se samo uspnemo na Risnjak. Uspon je krenuo sa Platka, u blizini planinarskog doma i skijališta je veliki parking na kojem smo parkirali auto i s te točke smo krenuli s usponom. Prilikom izlaska iz auta smo ostali malo zatečeni s burom koja je dosta hladno puhala, a mi smo tad skužili da se nismo najadekvatnije pripremili za takve prilike. Srećom bura je na mahove i mjestimično puhala pa nismo imali većih problema. Od parkinga na Platku koji je udaljen cca 100 metara od istoimenog planinarskog doma smo krenuli prema planinarskom domu „Sušak“. Dva planinarska doma, udaljena jedan od drugog niti 10 minuta šetnje, su nam bile polazišne točke. Od doma „Sušak“ se skreće lijevo te se prati staza prema Risnjaku. Treba pripaziti ako se ide prema ovom domu na to da ponegdje piše „Sušak“, a negdje „Mali dom“, što zna zbuniti ljude koji ne znaju da je to ustvari isti dom(isto nam se desilo). Prateći markacije i uhodanu stazu se lagano uspinje. Nakon uspona do otprilike 1300 mnv, staza kreće padati, odnosno imati stalne uspone i padove do udoline od koje počinje uspon prema Schlosserovom domu i samom vrhu Risnjaka. Staza gotovo cijelo vrijeme ide kroz šumu, te sami put nije zahtjevan do pred vrh. Pred vrhom se nalazi Schlosserov dom koji je jako lijepo smješten u udolinu pred samim vršnim grebenom. Njegova lokacija kao i uređenost nam daju do znanja da sve što smo čitali o samom domu istina, te da je to zaista jedan od bolje održavanih i urednijih domova u Hrvatskoj. Iza doma kreće uspon po grebenu do samog vrha koji se nalazi na 1528 mnv i koji je jednim dijelom uspona osiguran sajlama jer se radi o strmoj stijeni. Sa vrha se otvara jako lijep pogled prema okolnim vrhovima, te se vide i neki Slovenski vrhovi, tako za lijepa vremena se vidi i Triglav. Na samom vrhu je okrjepa, pogled prema Triglavu koji se malo nazirao i razmišljanje kako bi bilo dobro u sljedećoj godini se uspeti na taj famozni Slovenski vrh. Sam uspon je trajao nekih 2 sata od doma, toliko otprilike i spust, ali sa pauzama, jelom, malim istraživanjima i svime što je sastavni dio ovakvog izleta sve skupa je trajalo oko 4:30h. Sami uspon nije naporan, te strmine su jako umjerene, sve osim zadnje na kojoj se ipak treba malo uznojiti. Planinarenje je na kraju trajalo malo kraće od očekivanog, te smo nakon dolaska u auto se dogovorili da svratimo još do izvora rijeke Kupe koji se nalazi u tom Nacionalnom parku, te nakon toga puni dojmova nazad za Zagreb

Tekst i foto: Stipan Bago